Balvanizam ( u auto školi )
BALVANIZAM (U AUTO ŠKOLI)
Rešio sam da ovaj blog posvetim temi koja me okupira mesecima ( da ne kažem godinama ), jednostavno nazvana «Balvan». Naime, jedna moja drugarica je, gledajući Dnevnik 2, dok smo istovremeno razgovarali telefonom, videla jednog od političara i rekla « Od ovog Balvana mi je muka!»...Zatim se pojavio neki drugi lik, pa smo odmah zajednički skapirali da je i on Balvan. Kroz koji sat shvatili smo da ima puno Balvana u zemlji Srbiji, nažalost. E sada ću vam «plastično» objasniti šta je to i kako izgleda Balvan.
On je neko ko ima puno para, i sve što ih više ima, u istoj meri njegov mozak se smanjuje, da bi na kraju došao na veličinu dinosaurusovog! Osim para, on ima neki privatni biznis ili radi za neku dobru kompaniju. Pitate se otkud Balvan u dobroj kompaniji? Prosto. Naučio je napamet 30. do 50. rečenica, koje ponavlja godinama unazad, i to je to. A kako rekoh, pošto već ima para, niko ga i ne sluša šta priča, a drugi zapravo njegovi šegrti, dobijaju neku siću i razmišljaju umesto Balvana. Napreduje i on. U kilaži, auto parku, nekretninama...
E sad, da ne bude diskriminacije, ima i žena Balvana. Nazvaću ih Balvanice. Ona je isto puna para, tip-top sređena, ne mora da bude plavuša i manekenskle građe. I super je ona, ali kada otvori usta, balvanizam kreće da izlazi iz nje! Te tako, ona nama soli pamet o raznim životnim pitanjima, a ostalo kao i za Balvane važi i za nju.
Na fakultetske diplome uglavnom gledaju kao na toalet papir! Zbog toga što je većina njih nema. Akademske diplome nisu mogli da ukradu...
Elem, sada idu moji omiljeni Balvani! Privatni vlasnici raznih malih firmi. Oni su posebna priča. Njihova čuvena rečenica je «sve može da se sredi za toliko ili onoliko evra!». Moram da uzmem jedan praktičan primer. Auto škola. Tu ima puno balvana. Ja imam tu sreću da moj instruktor vožnje nije balvan ( o njemu ću pisati poseban blog ). Ali, njegove kolege su tipični primerci. Imaju od 90 do 110 kila, dve ne znaju da sklope, a porede se sa Šumaherom i sličnima. Da me ne shvatite pogrešno, još nisam položio. Ali ne dam 100 evra gazdi Balvanu za vozačku! On je zapravo zakon! On određuje koga će da pusti pandur na polaganju, od koga će uzeti i podeliti pare, i ko će koliko puta da polaže. Baš zbog te tajne korupcije (za koju svi znamo) moj instruktor nikada nije u komisiji, već umesto njega je tu Balvan 2, koji u kooperaciji sa gazda Balvanom određuje ko, kada i za koliko para «prolazi»! Primer. Na jednom od polaganja, mi kandidati brojali koliko nas je položilo. Matematika. Od nas 30, mi prebrojali plafon osmoro. Gazda Balvan kaže 16. položilo!!! Eto, mi, koji nemamo prestižnu titulu Balvana, ali imamo mozak, ne umemo ni da brojimo! Ima još jedna fora. Ako želite da platite, odete kod gazde Balvana, uplatite tipa sedam časova, u prevodu date 4.900 dinara, i plus «munete» 100 evrića, i gotovo! E sad, lako je balvanima koji imaju pare, automobile, veze, a šta ćemo mi jadni? Da ne bih širio priču, ima tu puno detalja, ostaje nam da se policajac sažali iz petog, šestog puta na nas, pa dan nam neki gazda Balvan da uverenje za dozvolu.
Srbija, tako to ide. Samo udaramo o Balvane...Ko zna, možda jednog dana nastane i teorijski pravac u nekoj nauci – Balvanizam...
Pismo
Juče me je pozvao jedan moj prijatelj, lažem to je zapravo bilo prekjuče, i rekao kako ima da mi da neko pismo. Poznajem tog gospodina više od godinu dana, može se reći i da smo na neki način prijatelji. Naime, upoznali smo se poslovno, radio sam neki razgovor sa njim na temu "privatizacija preduzeća u Srbiji", i od kada su objavili taj članak - mojih misli, ruku, oči i reči delo - on i ja smo ostali u kontaktu. Fin neki čikica, ima 62. godine, bio je nekada na nekim silnim funkcijama, ali sada je u penziji i uživa u životu, i nikako mu ne ide internet, te otud pismo u tradicionalnoj formi.
Kada sam juče završio poslovne obaveze, opet me je moj prijatelj pozvao i pohitah ja ka njemu da uzmem pismo. Našli smo se ispred cvećare na B. Brdu, i dobih ja plavu kovertu, sa mojim imenom i prezimenom na njoj, zalepljenu. "Šta god da iskoristiš iz ovog pisma , makar jednu rečenicu biće mi drago", reče mi moj prijatelj. Nismo imali vremena za kriglu piva. Ode on.
Kasnije te večeri, zavalio sam se u fotelju, i čitao pismo. Odmah sam znao da neću moći da iskoristim ni rečenicu njegovog pisma u novinama za koje pišem, ne zbog cenzure, već zbog toga što bi taj vid senzacije dali nekome drugom da radi! Ne, ja nisam loš novinar, tako barem kažu čitaoci, ali sam kada je posao u pitanju - mlad, i šta će mi senzacija!
"Pedantni hroničari i istoričari teško da bi našli sličan period u istoriji Srba sa tolik oparadoksa kao što je period u kome "živimo" u poslednjih par decenija. Čuveni švajcarski kriminolog Arčibald Rajs davno je pokušao da upozori Srbe (kako one koji postoje, tako preko njih i one koji će se tek roditi) na opasnost od njih samih, daleko većoj od spoljašnjih opasnosti..." - piše u pismu.
Pročitah ja ovo, a u daljem tekstu pisma moj prijatelj kritikuje jednog političara i ekonomsku situaciju u zemlji, i krenem da razmišljam...Da, tačno. Mi smo opasnosti sebi samima. Kako to grozno zvuči! Ali je nažalost tako. Ne bih da se sada vraćam ne znam ni ja koliko godina unazad, ali da smo u sranju, jesmo. Razmišljam, kako se izvući iz svega toga? Tokom smenjivanja mojih misli, od krajnje pozitivnih do krajnje negativnih, nešto mi pade na pamet. Naime, svi pričamo kako je ovde ( u Srbiji ) teško, loše se živi, male plate, penzije, posla nema, i šta sve još ne, a s druge strane sve se završi na toj priči. Paradoksalno. Možda je nama zapravo i dobro, ali nismo toga svesni. Odlučio sam! Ne želim više da kukam! Jeste teško, imamo tri puta više siromašnih nego srednje klase koja je u izumiranju, o bogatašima da ne govorim, jedni te isti. ali, rešio sam da uživam u malim stvarima. Sada ću vam otkriti deo njih, možda će vam biti bolje.
Prvo, kada ustanete ujutru ili kad god, pustite omiljenu muziku, nikako ne gledajte vesti!, skuvajte kafu ili čaj, zapalite cigaretu ukoliko ste pušač, i pustite svež vazduh u vaš dom! Ako ima Sunca - BINGO! Zatim, izbegavajte osobe za koje pouzdano znate da će vam odmah uništiti dan - istim pričama koje su obično patetične. Prošetajte. Možete to uraditi i pre posla ili nekih drugih dnevnih obaveza. Pogledajte neki dobar filma, ukoliko nemate para za izlazak okupite durštvo kod sebe! Postadoh savetodavac! Ali, stvarno, da li za sve treba novac? Ne. Da li je neophodan? Jeste. Napišite i neko pismo! Koristeći bilo koju metodu - tradicionalnu: papir i olovka, ili modernu: email.
Ovo što sam naveo je prvi korak. Najvažnije je da ne dopustite da vas vređaju oni koji to misle da mogu, i da vi ne činite isto. Jednostavno, uživajte u malim stvarima. Velike će doći same...
Čestitamo!
Ukoliko možete da pročitate ovaj članak, uspešno ste se registrovali na Blog.rs i možete početi sa blogovanjem.