Pismo
Juče me je pozvao jedan moj prijatelj, lažem to je zapravo bilo prekjuče, i rekao kako ima da mi da neko pismo. Poznajem tog gospodina više od godinu dana, može se reći i da smo na neki način prijatelji. Naime, upoznali smo se poslovno, radio sam neki razgovor sa njim na temu "privatizacija preduzeća u Srbiji", i od kada su objavili taj članak - mojih misli, ruku, oči i reči delo - on i ja smo ostali u kontaktu. Fin neki čikica, ima 62. godine, bio je nekada na nekim silnim funkcijama, ali sada je u penziji i uživa u životu, i nikako mu ne ide internet, te otud pismo u tradicionalnoj formi.
Kada sam juče završio poslovne obaveze, opet me je moj prijatelj pozvao i pohitah ja ka njemu da uzmem pismo. Našli smo se ispred cvećare na B. Brdu, i dobih ja plavu kovertu, sa mojim imenom i prezimenom na njoj, zalepljenu. "Šta god da iskoristiš iz ovog pisma , makar jednu rečenicu biće mi drago", reče mi moj prijatelj. Nismo imali vremena za kriglu piva. Ode on.
Kasnije te večeri, zavalio sam se u fotelju, i čitao pismo. Odmah sam znao da neću moći da iskoristim ni rečenicu njegovog pisma u novinama za koje pišem, ne zbog cenzure, već zbog toga što bi taj vid senzacije dali nekome drugom da radi! Ne, ja nisam loš novinar, tako barem kažu čitaoci, ali sam kada je posao u pitanju - mlad, i šta će mi senzacija!
"Pedantni hroničari i istoričari teško da bi našli sličan period u istoriji Srba sa tolik oparadoksa kao što je period u kome "živimo" u poslednjih par decenija. Čuveni švajcarski kriminolog Arčibald Rajs davno je pokušao da upozori Srbe (kako one koji postoje, tako preko njih i one koji će se tek roditi) na opasnost od njih samih, daleko većoj od spoljašnjih opasnosti..." - piše u pismu.
Pročitah ja ovo, a u daljem tekstu pisma moj prijatelj kritikuje jednog političara i ekonomsku situaciju u zemlji, i krenem da razmišljam...Da, tačno. Mi smo opasnosti sebi samima. Kako to grozno zvuči! Ali je nažalost tako. Ne bih da se sada vraćam ne znam ni ja koliko godina unazad, ali da smo u sranju, jesmo. Razmišljam, kako se izvući iz svega toga? Tokom smenjivanja mojih misli, od krajnje pozitivnih do krajnje negativnih, nešto mi pade na pamet. Naime, svi pričamo kako je ovde ( u Srbiji ) teško, loše se živi, male plate, penzije, posla nema, i šta sve još ne, a s druge strane sve se završi na toj priči. Paradoksalno. Možda je nama zapravo i dobro, ali nismo toga svesni. Odlučio sam! Ne želim više da kukam! Jeste teško, imamo tri puta više siromašnih nego srednje klase koja je u izumiranju, o bogatašima da ne govorim, jedni te isti. ali, rešio sam da uživam u malim stvarima. Sada ću vam otkriti deo njih, možda će vam biti bolje.
Prvo, kada ustanete ujutru ili kad god, pustite omiljenu muziku, nikako ne gledajte vesti!, skuvajte kafu ili čaj, zapalite cigaretu ukoliko ste pušač, i pustite svež vazduh u vaš dom! Ako ima Sunca - BINGO! Zatim, izbegavajte osobe za koje pouzdano znate da će vam odmah uništiti dan - istim pričama koje su obično patetične. Prošetajte. Možete to uraditi i pre posla ili nekih drugih dnevnih obaveza. Pogledajte neki dobar filma, ukoliko nemate para za izlazak okupite durštvo kod sebe! Postadoh savetodavac! Ali, stvarno, da li za sve treba novac? Ne. Da li je neophodan? Jeste. Napišite i neko pismo! Koristeći bilo koju metodu - tradicionalnu: papir i olovka, ili modernu: email.
Ovo što sam naveo je prvi korak. Najvažnije je da ne dopustite da vas vređaju oni koji to misle da mogu, i da vi ne činite isto. Jednostavno, uživajte u malim stvarima. Velike će doći same...
Čestitamo!
Ukoliko možete da pročitate ovaj članak, uspešno ste se registrovali na Blog.rs i možete početi sa blogovanjem.